21. travanj 2020.

Zaintrigirali su me po ne znam koji put ovi tekstovi iz Djela apostolskih. Dobro ih je pažljivo pročitati. Prvi smo čitali na drugu Vazmenu nedjelju a drugi tekst čitamo danas na sv. misi.

Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike (Dj 2, 42-47).

i

U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.

A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima (Dj 4, 32-37).

Možda su ovi tekstovi pomalo utopija, da im je sve bilo zajedničko, možda su odveć radikalni, možda su do kraja neprovedivi ali je činjenica da su tada kršćani živjeli taj obrnuti svijet, da su bili drugačiji, da su bili avangarda. Bili su privlačni, osebujni zbog drugačijeg načina života, zbog drugačijeg poretka vrednota. Evanđelje i jest obrnuti svijet od “svijeta”. Isus nije došao da potvrdi pravila svijeta već da pokaže novi svijet. Svijet Božjeg duha, bratstva, bogatstva u ljubavi, solidarnosti, brizi jedni za druge, svijet topline i nježnosti. Svijet kreativnosti i angažmana za dobro svih. Ako čovjek zgrće samo sebi blago na zemlji, ako mu je to misao vodilja, ako čuva svoje i strahuje da mu se ne umanji to blago neće ući u svijet Isusa Krista. Takav zgrčen i napet za samog sebe i za ono “što je moje samo je moje” nema širinu pogleda, nema puta do Božjih obzora. Ako kršćani daju samo od svog suviška, ako ne znaju reći što je moje bit će i za sestre i braću u Isusu Kristu i za one iz Mt 25, one bolesne, u tamnici, one rubne i ničije ne da su slika svijeta, nego su puno manje od svijeta a svakako dijametralno suprotni od Božjeg svijeta.

Možda i tu negdje leži razlog zašto baš često i nismo odveć zanimljivi suvremenom svijetu, zašto nismo veća pokretačka snaga dobra u svijetu. Možda nam ipak nedostaje te smjelosti kršćana iz Djela apostolskih, te slobode od nebitnog, te združenosti i volje i žara da angažiranom ljubavlju izgrađujemo ovaj svijet. I te evanđeoske “otkačenosti” koja je svakako nužna za život po Duhu, nije li?

Marija Perčić

21. travanj 2020.

Naša Ivana Nagy javlja nam se iz Pregrade vedrom slikom i poezijom!

Pogledajte u “VRIJEME IZAZOVA”

UGA VAZMENA NEDJELJA, 19. travanj 2020.

“KAO ŠTO MENE POSLA OTAC I JA ŠALJEM VAS” (Iv 20,21)

Na tragu Drugog vatikanskog koncila Ivan Pavao II. podsjeća kako je poslanje Crkve „svijet učiniti čovječnijim“ (Dives in misericirdia – Bogat milosrđem. Enciklika Ivana Pavla II. o Božjem milosrđu, 30.XI.1980., Zagreb, 1981.), a to ona može ostvariti samo ako svijetu pruži svjedočanstvo za Božje milosrđe, ako ga ispovijedi kao spasonosnu istinu te ako se potrudi unijeti ga i utjeloviti u živote vjernika, a koliko je moguće i u živote svih ljudi dobre volje (usp. DM 13). Milosrdna ljubav koja uključuje „nježnost i osjetljiovst srca“ (Dives in misericirdia – Bogat milosrđem) tiče se svih ljudi i odnosi se na sva područja života. Ona je potrebna u odnosu između bračnih drugova, između roditelja i djece, među prijateljima: ona je neophodna u odgoju i dušobrižništvu. Njome trebaju biti prožete kultura, gospodarstvo, politika i sav društveni život. S milosrdnom ljubavlju usko je povezano praštanje. Praštanje ulazi u otajstvo milosrđa. Ono je njegov izvor. Prema papi Wojtyli, bez praštanja nemoguće je da svijet postane čovječniji.

Anton Tamarut, Bog Milosrđa i radosti

Papina Uskrsna poruka:

Radosni navještaj Uskrsa: Isus, raspeti, nije ovdje, uskrsnuo je (usp. Mt 28, 5-6), pruža nam utješnu sigurnost da je ponor smrti prijeđen i, s njim, poraženi su žalost, jauk i tjeskoba (usp. Otk 21, 4). Neka nas Gospodin, koji je pretrpio napuštenost od svojih učenika, težinu nepravedne osude i sramotu sramotne smrti, sada učini dionicima svog besmrtnog života i dadne nam svoj pogled nježnosti i samilosti prema gladnima i žednima, strancima i zatvorenicima, marginaliziranima i odbačenima, žrtvama zlostavljanja i nasilja.

USKRSNI PONEDJELJAK, 13. travanj 2020.

JER ME LJUBI

Kad bih kroz oblak duše vidio

da u ruci Janje Božje držim,

da mi veo brašna žrtvu živu,

svetu skriva, da u kapljam vina

krv iz boka Božjeg Sina teče,

istoga bih časa umro što od

srama što od svetog straha.

U tren taj bih pobjegao od oltara,

jer iz stijene planuo bi oganj,

provrla bi vrela voda,

a za čudo spreman nisam,

hrabar nisam stajat s Majkom

ispod križa, usred ognja.

Samo vjera mala meni nadu daje,

jer me ljubi, jer je Ljubav,

boli, rane u dubini skriva,

od sjaja me svoga čuva.

Dok za nebo oči moje ne dozore

u znaku se krušnom, u gutlju vina

skrovit, čitav meni daje,

u sebe me usitnjena, plaha,

slaba prima,

kao majka nježno hrani

i odgaja žrtvom tihom

za susret u slavi, licem u lice.

Zagreb, 12. veljače 2020.

Anton Tamarut

USKRS

Dragi prijatelji iz vjerničke zajednice sv. Vinka u Frankopanskoj, dragi članovi i simpatizeri Kršćanskog kulturnog centra,

S pomiješanim osjećajima radosti i sjete čestitam vam i želim blagoslovljeni, milošću i mirom ispunjeni Uskrs. Uskrsli Gospodin je pobijedio grijeh i smrt, i po svoj nam smrti na križu otvorio vrata vječnoga života. Svojom pobjedom on je rastjerao naš strah od prolaznog i ograničenog života, svojom uskrsnom preobraženošću on u nama budi čežnju za duhovnom i neprolaznom stvarnošću. Svojom uskrsnom tjelesnošću Isus više ne podliježe fizičkim i materijalnim zakonitostima. Da bi došao k nama ne smetaju mu zatvorena vrata, nikakve fizičke prepreke ne mogu spriječiti njegov dolazak među svoje učenike i prijatelje. Blizu je svakome od nas. U njemu smo i mi povezani jedni s drugima. On je naša najstvarnija i najčvršća veza. I danas nas želi darovati svojim mirom, i pozvati nas da živimo njemu na spomen. Uskrsli Gospodin je najveća naša radost i nada. Njegova blizina naša najveća utjeha i sigurnost.

Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima Vama dragi prijatelji! S tim uvodnim pozdravom u euharistijsko slavlje, još jednom svima zajedno i pojedinačno blagi i blagoslovljeni Uskrs,

Vaš Anton Tamarut

USKRSNUĆE JE ISKLJUČIVO BOŽJE DJELO, ONO ŠTO JEDINO I SAMO BOG MOŽE UČINITI. U USKRSNUĆU SE SIN BOŽJI POJAVIO KAO SVJETLO SVIJETA (usp. Iv 8,12) .

ON JE ONO SVJETLO KOJE “SVJETLI U TAMI” (Iv 1,5) I KOJE TMINE NISU POBIJEDILE (usp. Iv 1,5)

U NJEMU I S NJIME KRŠĆANI NE SAMO ŠTO MOGU, NEGO I TREBAJU BITI SVJETLO SVIJETA (usp. Mt 5,14), SAKRAMENT USKRSLOG I PROSLAVLJENOG GOSPODINA, “SINOVI SVJETLOSTI I SINOVI DANA” (1Sol 5,5).

Anton Tamarut, Obiteljsko lice Crkve

Radostan i blagoslovljen Uskrs, želi vam

Kršćanski kulturni centar

VELIKA SUBOTA, 11. travanj 2020.

UČITELJEVA BAŠTINA

Učitelj nije imao svoj dom,

ni kamen na koji bi naslonio

glavu. Nakon njegove smrti

nije se imalo što dijeliti, nije

se imalo ni na što uknjižiti.

(Haljinu njegovu vojnici nisu htjeli

rezati. Za nju su bacili kocku.)

Osim sebe, ništa nije imao.

Imao je samo majku, i nju je

povjerio ljubljenom učeniku.
Imao je ljubljenog učenika,

i njega je povjerio svojoj majci.

Što je ostalo od smrti jednog

takvog neobičnog siromaha?

Ostala je tajna i spomen-čin vredniji

od najskupljeg zlata i svega bogatstva.

Ostalo je Ime nad svakim imenom.

Duh i Život u Očevim rukama. Riječ

i Kruh živi koji i danas i svaki dan

s neba silazi i daje se siromasima –

Siromah za siromašne.

Ostao je kruh nade kojima se hrane

gladni nježnosti, ljubavi i pravde.

Anton Tamarut

VELIKI PETAK, 10. travanj 2020.

Znak križa, raspelo, za kršćanina je sveti znak, spomenik neizmjerne i nedokučive Božje ljubavi koja se dogodila u muci i smrti Isusa Krista. Prilazeći križu, časteći ga u liturgiji Velikog petka poklonom i poljupcem, ne častimo dakako materijalnu tvar, nego onoga i ono što nam ona uprizoruje: Krista raspetoga, njegovu ljubav i žrtvu. Njemu, na nama svojstven tjelesan, opipljiv način iskazujemo svoju ljubav i zahvalnost. Njegovoj se žrtvi smjerno klanjamo srca skrušena i raskajana. U tom duhovnom susretu postajemo svjesni jedincate vrijednosti i cijene svoga života. U nama se budi samopoštovanje, ali i odgovornost da svojim životom na neki način »opravdamo« toliku ljubav, da budemo živi spomenici Kristove žrtve. Naš je život spašen žrtvom Isusa Krista, njome se uzdržava i dovršava. Razumljivo je stoga što je starokršćanska predaja, otačka teologija na poseban način, Kristov križ slikovito opisivala kao novo stablo života.

Trebalo bi da križ bude središnje mjesto u životu kršćana, da svaki kršćanin, pred onima koji se i danas na ovaj ili onaj način »hoće praviti važni tijelom«, može zajedno s Apostolom naroda reći: »A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kome je meni svijet raspet i ja svijetu« (Gal 6,14). Poznato je kako su crkveni oci rado u slici uspoređivali stvaranje Eve i nastanak Crkve. Kao što je Eva, majka staroga čovječanstva, uzeta iz boka Adamova u edenskom vrtu, tako je Crkva, majka novoga čovječanstva, proizišla iz probodena boka novoga Adama, Krista. Križ je, prema tome, rodno mjesto Crkve. Svaki se od nas ponosi svojim rodnim mjestom, rado se u nj vraća, u njemu se uvijek iznova rađa. Ivan Golub pisao je o rodnome mjestu kao teološkom mjestu. Posve bi dakle bilo razumljivo da Crkva svoj temeljni »biografski podatak« rado ističe i njime se diči. Bez toga podatka, zapravo, njezina »osobna karta« ne bi ni vrijedila, bila bi nevaljana. Osobito je važno da Crkva u svjetlu toga prvoga i temeljnoga biografskog podatka nastoji samu sebe sve jasnije razumjeti i odrediti.

Anton Tamarut, Razlozi za radost i nadu

VELIKI ČETVRTAK, 09. travanj 2020.

SAKRAMENT NOVIH OČIJU

Euharistija je dragocjeni i neizmjerni dar koji je Crkva primila od svoga Gospodina. Taj dar, naime, kako veli Drugi vatikanski sabor, sadrži “svekoliko duhovno dobro Crkve, to jest samoga Krista, naš Vazam i živi kruh” (PO 5). Po tom daru Krist je na posve osobit način htio ostati povezan sa svojim učenicima; želio je ostati jedno s njima, omogućiti im da sakramentalnim blagovanjem njegova Tijela i Krvi iz dana u dan usvajaju stil njegova života, da poput njega i oni budu sposobni živjeti jedni za druge, da se u svojim zajednicama vladaju kao poslužitelji, a ne kao oni koji žele nad drugima vladati.

Euharistija je prvenstveno sakrament ljubavi i kao takav je lijek besmrtnosti, odnosno hrana za život vječni. Euharistija je i veliko otajstvo! Kristovu proslavljenu tjelesnost, njegov život i žrtvu pod posvećenim euharistijskim prilikama moguće je prepoznati samo očima vjere. Samo je vjerom moguće ući u intimno zajedništvo života s Kristom koji nam se daje pod prilikama kruha i vina.

Euharistija vodi bliskoj povezanosti Isusa sa svojim učenicima; ona je sakrament jedinstva. Po jedinstvu s Isusom povezujemo se jedni s drugima, doživljavamo se kao udovi jednoga tijela, kao članovi iste obitelji koji se međusobno poštuju i vole, koji se jedni za druge brinu i žrtvuju. Od pojedinaca koji svaki živi za sebe, po slavlju euharistijske žrtve postajemo zajednica u kojoj jedni žive za druge. Euharistija se živi tako da se svaki novi dan nastoji osmisliti, pa onda i živjeti kao vrijeme za prijatelje, kao mogućnost za promicanje općega dobra. Plodovi euharistije očituju se u zalaganju za mir, jedinstvo, solidarnost, pravdu, a posebno se očituju u brizi za siromašne i bolesne.

Euharistiju doživljavam kao veliki dar Krista prijatelja svojim učenicima koje je nazvao prijateljima. Ona je izraz njegove velike ljubavi i želje da prijateljstvo s njima nikada ne prestane, nego da se širi i produbljuje. Po toj sakramentalnoj blizini on želi svoje učiniti sebi sličnima; osloboditi ih od sebičnosti i pohlepe, zavisti i ljubomore; učiniti ih prijateljima mira, ljudima suradnje i zajedništva; glasnicima i svjedocima Očeve ljubavi za sve ljude i narode. U tom daru htio im je zauvijek ostati pred očima kao onaj koji je došao u svijet da služi, a ne da bude služen. Kada sam u svojoj knjizi Euharistija – otajstvo vjere i dar života nazvao euharistiju “sakramentom novih očiju”, na temelju prizora iz Emausa htio sam reći da nam euharistija u prvom redu otkriva Krista kao kruh koji se lomi za život svijeta, a time i nama samima otkriva temeljni smisao života. Euharistija baca novo svjetlo na naš život; ona nas prosvjetljuje, nadahnjuje i usmjeruje naše korake; u strancu nam otkriva Krista, u bližnjima prijatelje i udove istoga Tijela; zajednicu nam otkriva kao mjesto susreta s uskrslim Gospodinom. Euharistija odnosi tjeskobu i tugu, a vraća nadu i polet. Ona je otajstvo svjetla te nam upravo kao takvo otajstvo pomaže u liječenju, odgajanju i njegovanju očiju srca da bismo jednom mogli u vječnosti Boga gledati licem u lice.

Anton Tamarut, Razlozi za radost i nadu

CVJETNICA, 05. travanj 2020.

Dragi prijatelji iz vjerničke zajednice u Frankopanskoj, dragi članovi i simpatizeri Kršćanskog kulturnog centra, na početku Svetoga tjedna moje se misli s molitvom povezuju s vama. U duhu vas promatram u samostanskom vrtu gdje pred Gospinim kipom blagoslivljamo maslinove grančice i pjevamo Hosana Sinu Davidovu. Gledam vas u našoj trenutno ranjenoj, ali uvijek toploj i lijepoj crkvi gdje slušamo Muku Gospodnju i sudjelujemo u otajstvu Isusova Vazma. Molim za sve vas i toplo vas blagoslivljam. Neka milost Gospodnja obiluje u vašim srcima, sabranost i mir neba neka ispuni vašu dušu! Duša se naša k njemu privija, desnica nas njegova štiti. On je naša sretna sigurnost, on će nam dati pobjedu, on je hrid i spasenje naše! Nada i radost naša!

Puno pozdrava svima, milost vam i mir! Želim Vam sabrani i sveti, duhovno plodni Veliki tjedan,

Vaš Anton Tamarut

CVJETNICA, 05. travanj 2020.

Da nijedna krizna situacija našega života ne bi ostala izvan njega, kako se ni u jednoj ne bismo našli sami, Isus Krist na križu proživljava iskustvo posvemašnje odbačenosti i napuštenosti, odnosno bezbožnosti. Riječ je o onim stravičnim situacijama u kojima nam se čini da je i Bog od nas digao ruke. To je trenutak gusta mraka u kojemu dovodimo u pitanje ukupan smisao života. Kao Sin čovječji, Krist se na križu spustio do samoga dna naših egzistencijalnih dvojbi, često tako tjeskobnih i kobnih, kada smo posumnjali u ispravnost vlastita životnoga puta i poziva, kada se pitamo ima li smisla ljubiti, isplati li se činiti dobro, živjeti pošteno i pravedno, darivati se i razdati, je li bilo vrijedno toliko toga u životu žrtvovati, odbiti razne laskave i zamamne ponude, propustiti razne prilike i mogućnosti koje su nam bile na dohvat ruke, je li se opravdanom pokazala naša nada, što je od nje još ostalo, nije li ipak previsoka cijena ozbiljno i predano vjerovati u Boga i biti mu vjeran do kraja. Sve su to sumnje koje tište i razdiru, to više što je tišina oko nas gluša, što se čini da Bog uporno šuti. Krist po svome križu ulazi u pakao ljudskih tjeskoba i egzistencijalnih previranja i sumnji, uzima ih na se upravo zato da čovjeka iz svih tih i takvih situacija otkupi, da sve te i takve situacije prožme svojom nazočnošću, otme bezbožnosti, besmislu i tragičnosti, da čovjeka otrgne rezigniranoj samoći, beznađu i besperspektivnosti.

Prema vjeri Crkve, Isus je svojom spasonosnom smrću obuhvatio cijelo čovječanstvo, od prvoga do posljednjega čovjeka, u njegovoj su spasonosnoj žrtvi na križu, u poslušnom i poniznom služenju Očevu naumu ljubavi ostvarili svoju čežnju za spasenjem i svi prethodni naraštaji. Isus Krist postao je Dobra i Radosna vijest za svakoga čovjeka, nada za svijet i čovječanstvo koje je on u svom proslavljenom čovještvu nepovratno i neraskidivo povezao sa svojom božanskom naravi i uveo u trajno i nerazorivo zajedništvo života s Ocem.

Anton Tamarut, Razlozi za radost i nadu

03. travanj 2020.

Molitva posvete svijeta Božjem Milosrđu pape Ivana Pavla II:

“Bože, Oče milosrdni,

koji si Svoju Ljubav objavio u svojem Sinu Isusu Kristu,

i nanovo izlio na nas u Duhu Svetome, Tješitelju,

povjeravamo Ti danas sudbinu svijeta i svakog čovjeka.

Prigni se nad nas grešnike, izliječi našu slabost, porazi svako zlo,

učini da svi stanovnici zemlje iskušaju Tvoje milosrđe, kako bi u Tebi,

Bogu Jednom i Trojstvenom, našli uvijek izvor nade.

Vječni Oče, po pregorkoj Muci i Uskrsnuću Svojega Sina, smiluj se nama i cijelom svijetu! Amen.”

02. travanj 2020.

Danas je 15. obljetnica smrti sv. Ivana pavla II.

MOLITVA SV. IVANU PAVLU II.

Sveti Ivane Pavle, s nebeskoga prozora daruj nam svoj blagoslov!
Blagoslovi Crkvu koju si ljubio i kojoj si služio i koju si vodio, navodeći je odvažno putovima svijeta, da svima približi Isusa i sve približi Isusu.
Blagoslovi mlade koji su bili tvoja velika ljubav.
Potakni ih da sanjaju, da podignu pogled, te nađu svjetlo koje rasvjetljava putove života na zemlji.
Blagoslovi obitelji, blagoslovi svaku obitelj! Prepoznao si napad sotone na ovu dragocjenu i nezamjenjivu nebesku iskru koju je Bog upalio na zemlji.
Sveti Ivane Pavle, svojom molitvom zaštiti obitelj i svaki život koji niče u obitelji.
Moli za cijeli svijet koji je još uvijek obilježen napetostima, ratovima i nepravdama. Borio si se protiv rata pozivajući na dijalog i sijući ljubav: moli za nas da budemo neumorni sijači mira.
Sveti Ivane Pavle, s nebeskoga prozora, gdje te vidimo uz Mariju, daj da na sve nas siđe Božji blagoslov. Amen.

01. travanj 2020.

Posvetna molitva Prečistom Srcu Marijinu

Presveta Djevice Marijo, utjeho žalosnih i zdravlje bolesnih!

Naši pradjedovi dali su ti naziv najvjernija Majka i Odvjetnica Hrvatske. Ti si nam to bila kroz cijelu tešku povijest! Mi danas s dubokim pouzdanjem molimo da nam budeš Zagovornica kod svoga Božanskog sina i našeg Spasitelja Isusa Krista kako bi se smirili naši dani i ostvarile naše nade za svako dobro ljudi i naroda.

U nemiru koji pogađa Hrvatsku domovinu, naš narod i naše su građane, kao i druge zemlje i narode zbog opasnosti zaraze od Korone virusa, povjeravamo se i svim srcem predajemo Tvome majčinskome srcu; moli za nas i moli s nama neka nam milosrdni Bog udijeli mir u našim srcima, u našim obiteljima, među ljudima i narodima.

Ponizna službenice Gospodnja i kraljice mira izmoli od Srca svoga božanskog Sina i našeg spasitelja Isusa Krista mir koji on daje: mir u istini i ljubavi, mir u slobodi i pravednosti, mir s Bogom, mir s čovjekom.

Želimo biti dostojni toga mira, skrušeno se kajući za svoje osobne grijehe, za grijehe u obiteljima, za sve grijehe protiv Božjih zapovijedi u našem narodu.

Milosrdna Majko, utočište grešnika izmoli nam darove Duha svetoga da on svojom snagom promijeni ljudske misli i srca na dobro, za pravednost, za mir.

Utjeho žalosnih i zdravlje bolesnih,
u ime uznemirenih i uplašenih,
u ime suza ranjenih i izbjeglih,
u ime patnje nevinih i virusom zaraženih, molimo Te da svojim zagovorom od nebeskog Oca izmoliš svojoj ljudskoj djeci čvrstu vjeru i nepokolebljivu nadu.

Neka se skrate ovi dani teških iskušenja i neka zasja mir Božji u našoj domovini i u cijelom svijetu. Predobra majko, moli za nas .

Amen!

(Kardinal Franjo Kuharić, 15. siječnja 1992.)

29. ožujak 2020. PETA KORIZMENA NEDJELJA

Milosrđe je svjetlo – u konačnici jedino svjetlo – koje uvijek rasvjetljuje svijet obavijen tamom i daje nam hrabrost potrebnu za život i djelovanje. Milosrđe je moguće i mi smo ga sposobni prakticirati jer smo stvoreni na sliku Božju. Prema tome, naš poziv je živjeti milosrđe te tako omogućiti da Božje svjetlo uđe u svijet.

Anton Tamarut, Bog milosrđa i radosti

BLAŽENSTVA

Jednom se izabrao brijeg za poučavanje

drugi put si za učionicu odabrao ravnicu

govorio si slično, ali ne isto, blago i britko

učenici su bili različiti i zrak drugačiji

mnogi nisu razumjeli što si točno htio reći

rijetki su mogli ponoviti tvoje riječi

do ponavljanja riječi tebi i nije bilo stalo

kako onda tako i sada ostao si tajanstven

nisi htio mrviti kruh, ni vino razvodniti

na putu se čulo, tako još nitko nije govorio

žena je uzdahnula, blago utrobi koja ga nosila

govorio je o majci, upitala je druga žena

ne samo o majci, govorio je o sebi i o tebi

o siromašnima i bogatima, o sitima i gladnima

o tužnima i nasmijanima, o krotkima

koje umišljeni ismijavaju i progone,

o zlima koje opaki na sva usta hvale

govorio je o nama čija je vreća još zavezana

i neznamo što na leđima nosimo,

samo teret i žulj osjećamo

tihi smo i smrti sve bliže,

a on tvrdi da je nebo pred nama,

da će iz vreće kad se uskoro odveže ispasti

blaženstva,

i sunce pravde će zasjati ubogima,

a mrak na oči pasti oholima i bezumnima

ja mu vjerujem, jer bih željela biti sretna

pravde sam žedna i sunca ko zima duga i hladna

mnogo nas ima, i nismo otpad, mi smo većina

ja mu vjerujem, jer je i on tuge i nepravde sit

jedan je od nas

nisi li vidjela da mu iza leđa teški viri križ!

Anton Tamarut

26. ožujak 2020.

Dragi prijatelji,

u vremenu izolacije pročitajte knjige našeg duhovnika Antona Tamaruta, pogledajte “NAŠA IZDANJA”! Preporučamo kao prvo, najnoviju knjigu “KAKO JE LIJEPO MOĆI VJEROVATI”!

U našoj “DUHOVNOJ MISLI” potražite razmišljanja prof. Tamaruta i drugih naših vrsnih teologa.

25. ožujak 2020.

NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO – BLAGOVIJEST
Svetkovina

Devet mjeseci prije Božića Crkva slavi veliko otajstvo utjelovljenja Božje Riječi, upravljajući pogled na čin ljubavi Sina Božjega koji je htio postati čovjekom i na izvanrednu vjeru Djevice Marije, »majke Boga i Gospodina našega Isusa Krista« (Rimski kanon).

IZ EVANĐELJA PO LUKI

Nato Marija reče:

»Evo službenice Gospodnje,

neka mi bude po tvojoj riječi!«

Dragi prijatelji,

U “Vrijeme izazova” naći će te kratko razmišljanje i novu pjesmu Ivane Nagy “Prije i poslije potresa”!

24. ožujak 2020.

MOLITVE DANA

Molitva
Gospodine, pobožnost korizmenog vremena nek nam pripravi srce da dostojno primimo vazmeno otajstvo i budemo vjesnici spasenja u svijetu. Po Gospodinu.

Iz Božanskog časoslova

MOLITVA

Sve ovo što nam se događa upućuje nas jedne na druge više nego ikada. Daj nam, Bože, snage da svatko izdrži ono što mu je namijenjeno. Posebno molimo za sve ljude koji nas hrabre, upućuju i brinu o nama.

Andrea Igaly

Dragi prijatelji,

u Duhovnoj misli pročitajte dijelove iz današnje Službe čitanja Božanskog časoslova!

23. ožujak 2020.

Za naš Zagreb!

August Šenoa

Povrh starog Griča brda
Kao junak lijep i mlad,
Smjele glave, čela tvrda,
Slavni stoji Zagreb-grad;
Živ, ponosit,
Jak prkosit,
Kad slobode plane boj.
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Cijelu pjesmu možete pročitati u “Vrijeme izazova” kao i Nedinu molitvu, Suzanino razmišljanje i Kako je muha spasila auto.

Molitva duhovne pričesti pape Franje dostupna je u rubrici “Duhovna misao”!

Komentari su zatvoreni